BalcaniCooperazione

giovedě 13 agosto 2020 22:04

Osservatorio Caucaso


 

Hrvatska: Radnici izašli na ulice

17.04.2008    Da Osijek, scrive Drago Hedl
La manifestazione dei lavoratori a Zagabria
Više od 50 tisuća ljudi, u srcu Zagreba, prošle subote tražilo pravo na bolji život. Bio je to najveći skup nezadovoljnih radnika u posljednjih deset godina, izazvan valom poskupljenja, povećanja inflacije i realno manjih plaća
"Gospodo na vlasti, danas tražimo promjene, a kad dođemo sljedeći put, tražit ćemo promjenu vlasti!", bila je glavna poruka s velikog radničkog prosvjeda na kojem je više od 50 tisuća ljudi, u srcu Zagreba, prošle subote tražilo pravo na bolji život. Bio je to najveći skup nezadovoljnih radnika u posljednjih deset godina, izazvan valom poskupljenja, povećanja inflacije i realno manjih plaća.

Dok prosječna plaća u Europskoj Uniji iznosi 2.240 dolara [oko 1.400 eura] ona u Hrvatskoj je samo 678 eura. S takvom plaćom, međutim, izračunali su sindikalisti, moguće je pokriti tek 86,73 mjesečnih troškova, što znači da prosječnoj hrvatskoj obitelji mjesečno manjka oko 90 eura da bi mogla zadovoljiti minimum potreba. Tih tisuću eura godišnje manje, moguće je namaknuti jedino zaduživanjem, pa je tako svaki Hrvat krajem prošle godine bankama bio dužan više od 3.000 eura. To je dakako prosjek, jer zaduženost onih sa stalnim mjesečnim primanjima, zaposlenih i umirovljenika, krajem prošle godine iznosila je oko 5.400 eura.

Slika na zagrebačkom glavnom trgu prošle subote tako se dramatično razlikovala od one koja je tjedan dana prije toga, također poslana iz Zagreba, obišla svijet. Samo nekoliko stotina metara dalje, te subote 5. travnja, oko tri tisuće odabranih građana koji su onamo mogli doći samo s propusnicama, oduševljeno je klicalo hrvatskom premijeru Ivi Sanaderu, koji im se, na malom trgu između zgrade Vlade i parlamenta, obratio u društvu američkog predsjednika Georga Busha. Tu sliku idilične Hrvatske, samo tjedan dana kasnije, zamijenio je 15-ak puta masovniji skup nezadovoljnih radnika.
Sanader i njegova Vlada, kojima je tek prošlo stotinu dana drugog mandata, sada su bili izloženi žestokom izljevu radničkog nezadovoljstva. Na svako spominjanje njegova imena ili imena nekog od njegovih ministara, trgom se prolomio gromoglasni zvižduk i uzvici negodovanja.

"Nemamo jednu Hrvatsku, već dvije duboko podijeljene, na siromašne i bogate. Hrvatska se pretvara u feude ovih drugih, ali mi ne pristajemo biti njihovi kmetovi", rekao je jedan od sindikalnih vođa, organizatora radničkih protesta.

"Ovamo nas je doveo očaj. Umorni smo od borbe za svakodnevno preživljavanje. Želim upitati našeg premijera i ministre da li njihova djeca, kao mojih dvoje, oskudijevaju u voću i jesu li željna mesa", kaže radnica koja je na prosvjed došla iz Slavonskog Broda. Njena je plaća značajno ispod prosjeka, a suprug je jedna od 255.491 osoba, koja u ožujku ove godine nije imala posao. Mada je, prema statističkim podacima, u odnosu na godinu dana ranije, broj nezaposlenih smanjen za 12,4 posto, on je još uvijek dvostruko viši od stope nezaposlenih u zemljama Europske Unije.

Iako je vlast na prosvjede reagirala mirno, posve drugačije od načina na koji se odnosila u vrijeme posljednjeg velikog radničkog protesta 1998., kada je došlo do sukoba demonstranata i policije, ona ipak nije spokojna. Premijer Ivo Sanader, kojem sasvim sigurno nije bilo ugodno slušati povike demonstranata da su na glavni zagrebački trg došli da bi "otjerali lopove s vlasti", rekao je kako je radnički protest "opravdan", te kako je i njegova Vlada svjesna "visokih cijena i niskih plaća".

"Mogu najaviti da ćemo donošenjem zakona o minimalnim plaćama, kontrolom cijena i drugim mjerama, učiniti korak da se ti problemi riješe", rekao je Sanader. No, on je svjestan da te mjere ne mogu riješiti problem. Ekonomski analitičari upozoravaju da se hrvatski gospodarski rast usporava, da je izvoz nedovoljan, država preskupa, a vanjski dug (krajem prošle godine iznosio je 33 milijarde eura!) prevelik teret za slabu privredu.

Sanader je također svjestan da su posljednji veliki radnički protesti održani 1998. ubrzo doveli do pada tadašnje vlasti, a najava generalnog štrajka, čime su, ukoliko se stanje ne popravi, zaprijetili sindikati, vrlo je ozbiljna opomena.

Analitičari upozoravaju da je jedan od gorućih hrvatskih problema, koji priječi ozbiljniji ulazak stranih investicija raširena korupcija, protiv koje se vlast bori tek riječima, bez ozbiljnijih akcija na njenom suzbijanju. Korupcija se spominjala i na radničkom protestu: od Vlade je zatraženo da se u korupcijskim aferama, koje mediji svakodnevno otkrivaju, ne stane samo na malim ribama, već da i one velike završe u zatvoru. Takvih akcija za sada nema, mada upozorenje o umiješanosti visokih dužnosnika u korupcijskim aferama dolaze i s najviše adrese, one predsjednika Republike. Predsjednik Mesić je prije mjesec dana javno ukazao na sumnjive poslove u nabavci vojne opreme, no nikakva akcija nije uslijedila. Možda zbog toga, sindikati nisu prihvatili Mesićevu ponudu da i on govori na njihovom skupu, smatrajući da im takva podrška nije potrebna.

No, hrvatski su radnici zato dobili podršku svojih europskih kolega. Pozdravili su ih sindikalni predstavnici i radnici iz mnogih europskih zemalja, uključujući i Italiju. Najviše aplauza, međutim dobili su predstavnici legendarne poljske Solidarnosti, koji su na glavni zagrebački trg hrvatskim radnicima došli dati podršku.

per il lettore