BalcaniCooperazione

lunedě 10 agosto 2020 23:56

Osservatorio Caucaso


 

Zagreb: Zadovoljstvo i zebnja zbog Tadićeve pobjede

08.02.2008    Da Osijek, scrive Drago Hedl
Pobjedu Borisa Tadića u drugom krugu predsjedničkih izbora u Srbiji službeni je Zagreb dočekao s olakšanjem, ali i stanovitom nelagodom
Pobjedu Borisa Tadića u drugom krugu predsjedničkih izbora u Srbiji službeni je Zagreb dočekao s olakšanjem, ali i stanovitom nelagodom. Olakšanjem, jer bi izbor radikala Tomislava Nikolića s obzirom na njegove ranije izjave o nepriznavanju granica s Hrvatskom, otvorio još jedan problem sa susjedima; a nelagodom jer Tadićeva pobjeda nagovještava mogućnost da bi sada Srbija mogla sustići i prestići Hrvatsku na putu ka Europskoj Uniji.

Hrvatski predsjednik Stjepan Mesić požurio je da među prvima čestita Tadiću, rekavši kako Hrvatska ostaje privržena „punoj normalizaciji prilika u jugoistočnoj Europi“ te kako „u tom kontekstu posebnu važnost pridaje odnosima sa Srbijom". Premijer Ivo Sanader, pak, pozdravio je Tadićevu pobjedu, rekavši kako je to pobjeda „proeuropskih snaga“, te kako će Srbija „u integracijskim procesima imati potporu Hrvatske“. Ali kad su ga novinari upitali ne misli li da bi Tadićeva pobjeda mogla dovesti do toga da Srbija i Hrvatska sada zajedno uđu u Europsku Uniju, odgovorio je:„To se neće dogoditi!“.

Sanader pri tom misli kako je Hrvatska u odnosu na Srbiju, nekoliko godina prednosti na putu ka EU, te kako trenutačni problemi koji su nastali u pregovorima s Bruxellesom zbog inzistiranja Zagreba na proglašenju Zaštićenog ekološko-ribolovnog pojasa (ZERP) na Jadranu, neće bitno utjecati na brzinu hrvatskog priključenja Uniji. Iako su ti razgovori gotovo blokirani, a Zagreb se nalazi pred ultimatumom da bi se to moglo i službeno dogoditi ne povuče li odluku o proglašenju ZERP-a, Sanader i dalje izjavljuje kako će pregovori s EU biti okončani do kraja sljedeće godine. U tom slučaju Hrvatska bi, tvrdi on, u EU ušla 2010. Stručnjaci međutim upozoravaju da bi „realni rok“ mogla biti tek 2012. godina, no ima i onih manje optimističnih koji taj rok vide još dalje.

Dio političkih analitičara smatra kako bi pobjeda radikala Tomislava Nikolića za Hrvatsku – kolikogod to paradoksalno zvučalo - bila bolja, jer bi tada Zagreb, a ne Beograd, uživao političke koncesije Bruxellesa. Oni tvrde da Nikolić, bez obzira na ratobornu retoriku koja je karakterizirala njegove ranije istupe, a koja se odnosila na teritorijalne pretenzije prema Hrvatskoj i pomicanje njene istočne granice duboko na zapad, ne bi za Hrvatsku predstavljalo nikakvu opasnost. Tim prije što je od takvih izjava u kampanji Nikolić odustao, no još više zbog činjenice što će Zagreb, sada je to već gotovo posve sigurno, u travnju u Bukureštu, dobiti pozivnicu za NATO savez.

Ti analitičari također smatraju kako je upravo takva Nikolićeva retorika zaslužna što je podrška hrvatskih građana pristupanju zemlje NATO savezu sada veća od 50 posto, jer kišobran tog moćnog vojnog saveza drže najboljom zaštitom u mogućim konfliktima s istočnim susjedom. Uz to, da je u Srbiji pobijedio Nikolić, Europska bi Unija prema Hrvatskoj bila popustljivija, dok će se sada, kad je pobjedu odnio Tadić, Bruxelles okrenuti ga Beogradu.

Iako se teško složiti s takvim stavovima, jer Srbija i EU još nisu potpisale ni Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, što je Hrvatska učinila još 2001., pa znači da je Zagreb, bar teoretski, sedam godina u prednosti pred Beogradom, u hrvatskoj metropoli, unatoč sijanju optimizma, ipak postoji zebnja da bi stvari mogle krenuti i drugačije. Službena hrvatska politika uvijek je bila nakostriješena na svako spominjanje mogućnosti da bi zemlje zapadnog Balkana u paketu trebale ući u EU. Kad je Zagreb na putu u EU dobrano odmakao u odnosu na ostatak zapadnog Balkana, ti su strahovi nestali.

No, ozbiljan zastoj u pregovorima, nastao zbog proglašenja ZERP-a, te oduševljenje Bruxellesa izborom Tadića i porazom Nikolićevih radikala u Srbiji, noćne more Zagreba ponovno su učinile aktualnima. Tim prije što Slovenija već duže vrijeme inzistira na potrebi ubrzavanja pristupanja Srbije EU, dok s druge strane – po ocjeni hrvatskog političkog vrha - čini sve ne bi li taj put Zagreba usporila.

Službeni Zagreb posebno je zabrinut činjenicom što se Srbija, u rječniku vodećih dužnosnika Unije, sve češće naziva „vodećom zemljom u regiji“, mada je upravo Hrvatska sebe vidjela u toj ulozi. Uz to, Zagrebu je jasno i na primjerima Rumunjske i Bugarske, da kada Bruxelles ima političke motive i volju za ubrzanjem pregovora, oni mogu ići puno brže. Zaostajanje na tom putu Srbije za Hrvatskom, koje se procjenjuje na pet do sedam godina, s tog gledišta i ne čini se nedostižnom prednošću.

Pobjeda Borisa Tadića i pažnja kojom će sada biti obasipana Srbija – upravo u vrijeme kada Hrvatska zbog proglašenja ZERP-a prilazi kroz najtežu fazu svojih odnosa s Europskom Unijom u posljednjih osam godina – zabrinula je službeni Zagreb, pa je – upravo dan iza Tadićeve pobjede premijer Sanader od svojih ministara zatražio da sada voze u „petoj brzini“, te da izrade plan kako ubrzati pregovore s Unijom koji su zapali u ozbiljnu krizu.

No, Sanaderu je jasno da se kočnica koja je usporila pregovore s EU zove ZERP, ali mu je sada, nakon Tadićeve pobjede u Srbiji, također jasno da će tu kočnicu morati otpustiti, kako ne bi riskirao da Beograd, na putu ka Bruxelelsu, pretekne Zagreb.

per il lettore