BalcaniCooperazione

martedě 07 aprile 2020 01:51

Osservatorio Caucaso


 

Glavaš osuđen na 10 godina, ali ostaje slobodan

13.05.2009    Da Osijek, scrive Drago Hedl
Branimir Glavaš
Županijski sud u Zagrebu izrekao Glavašu prošlog petka 10 godišnju zatvorsku kaznu za zločine počinjene nad srpskim civilima u Osijeku, 1991. i 1992. godine. Za razliku od pravosuđa, politika je omogućila Glavašu da nakon izrečene kazne pobjegne iz Hrvatske. Dok je sudac Željko Horvatović čitao presudu Glavaš je već bio u Bosni i Hercegovini
Branimir Glavaš prvi je visoki politički dužnosnik u Hrvatskoj, osuđen za ratne zločine. Županijski sud u Zagrebu izrekao mu je prošlog petka 10 godišnju zatvorsku kaznu za zločine počinjene nad srpskim civilima u Osijeku, 1991. i 1992. godine.

Iako je tom presudom hrvatsko pravosuđe dokazalo da je spremno uhvatiti se u koštac i s najsloženijim i politički vrlo osjetljivim suđenjima, presuda Glavašu ozbiljno je uzdrmala Vladu premijera Ive Sanadera.

Za razliku od pravosuđa koje je u suđenju Glavašu postupalo držeći se zakona, politika je pokvarila taj dojam, omogućivši Glavašu da nakon izrečene kazne pobjegne iz Hrvatske. Glavaš se prošlog petka nije pojavio na izricanju presude u Zagrebu. Dok je sudac Željko Horvatović čitao presudu Glavaš je već bio u Bosni i Hercegovini.

On je iskoristio imunitet kojeg uživa kao zastupnik u parlamentu i bez problema prešao granicu. Po tumačenju pravnih stručnjaka, unatoč izrečenoj 10-godišnjoj zatvorskoj kazni, nije mogao biti pritvoren sve dok mu Hrvatski sabor ne ukine imunitet. Sabor je o tome odlučivao tek u ponedjeljak, 11. svibnja, pa je - u formalnom smislu - Glavaš sve do tada bio slobodan čovjek i nije se mogao smatrati bjeguncem od zakona.

U video snimci koju su njegove pristaše podijele novinarima nakon izrečene presude, ovaj sada osuđeni ratni zločinac, poručuje premijeru Sanaderu kako mu neće dopustiti da ga i treći put strpa u pritvor. Na kraju svog petominutnog govora, premijeru Sanaderu, koga je nazvao najvećim mafijašem ne samo u Hrvatskoj, već i u srednjoj Europi, poručio je kako mu neće reći "zbogom", već "doviđenja". I otišao u Hercegovinu, izvan domašaja hrvatskog pravosuđa, jer pored hrvatskog, uživa i državljanstvo Bosne i Hercegovine. Kako Bosna i Hercegovina svoje građane ne izručuje drugoj državi, a s Hrvatskom nema ugovor koji bi to omogućio, Glavaš neće imati nikakvih zapreka ondje ostati.

Njegov bijeg u BiH, što mu je omogućio zastupnički imunitet, ponovno je doveo u središte pozornosti rastezljivo tumačenje te vrste političke zaštite. A činjenica da je presuda izrečena 10-ak dana prije lokalnih izbora, učinila je da Glavašev bijeg i žestoki napadi koje upućuje na adresu premijera Sanadera, postanu sastavni dio izborne kampanje. Glavaševa stranka, HDSSB, koja u parlamentu ima tri zastupnika, žestoko se obrušila na Sanadera i njegov HDZ, najavljujući toj stranci, doslovno, "rat do istrebljenja". Čelnici Glavaševe stranke optužuju Sanadera de on stoji iza presude Glavašu, da je Glavaš nevin i da je žrtva montiranog političkog procesa.

Otkako je 2005., nakon ispovijesti Krunoslava Fehira, pripadnika nekadašnje jedinice kojom je zapovijedao Glavaš, u tjedniku Feral Tribune - u kojem je detaljno opisao zločine u garaži nadomak Glavaševa ureda - pokrenuta istraga, Glavaš je stalno govorio da je u pitanju politički montirani proces. Naime, nekoliko mjeseci prije toga Glavaš je izbačen iz HDZ-a, stranke na čijem je čelu aktualni hrvatski premijer, Ivo Sanader. Od tada, bez zaštite moćne stranke u čijem je osnivanju sudjelovao, Glavaš se našao na vjetrometini.

Sudac Horvatović glatko je odbio Glavaševe tvrdnje o montiranom političkom procesu: "Da je riječ o montiranom procesu, suđenje ne bi trajalo godinu i pol i ne bismo pozivali više od 120 svjedoka. U političkim procesima sve ide brzo i traje kratko".

Iako nije bila riječ o političkom procesu, politika je itekako bila uključena u taj slučaj. Jake političke veze koje su još funkcionirale, omogućile su Glavašu da i nakon dva pritvaranja u istražnom postupku izađe na slobodu.

Prvi put iz pritvora je bio pušten nakon štrajka glađu i mišljenja liječnika da je gladovanjem ugrozio vlastiti život. Istražni je sudac tada prekinuo postupak. Glavaš se našao na slobodi, a kad se oporavio, ponovno je morao u pritvor. No, u međuvremenu, izabran je u Hrvatski sabor, koji odbija skinuti mu imunitet, pa Glavaš izlazi iz pritvora i brani se sa slobode.

Glavašu se, zajedno s još šestero optuženih, sudilo za zločine koje su mediji nazvali "garaža" i "selotejp". Prvi su se dogodili 1991. godine u neposrednoj blizini Glavaševog ratnog ureda, kamo su u obližnje garaže privođeni, ispitivani i mučeni civili. Dvojica od njih, Čedomir Vučković i Đorđe Petković, ondje su bili prisiljavani piti sumpornu kiselinu. Glavaš je za taj slučaj, po zapovjednoj odgovornosti dobio pet godina zatvora.

Za slučaj "selotejp", ubojstva srpskih civila na obali Drave koji su prije toga bili ispitivani, mučeni u podrumu jedne kuće u središtu Osijeka, oblijepljeni ambalažnom trakom (selotejpom) te potom likvidirani metkom u potiljak, dobio je, također po zapovjednoj odgovornosti, još osam godina, što je sudac spojio u jedinstvenu kaznu zatvora od deset godina. Ostalih petero, kojima se također sudilo zajedno s Glavašem, ukupno su dobili još 30 godina zatvora. Za jednog optuženika, zbog lošeg zdravstvenog stanja, postupak se vodi odvojeno.

Sudac je takvu kaznu izrekao, obrazloživši u presudi kako su Glavaš i ostali u slučaju "garaža" krivi za smrt jedne osobe, a u slučaju "selotejp" za šest.

"To je suđenje pridonijelo promjeni pogleda na ratne zločine. Danas, čak i ljudi koji tvrde da su Haški sud i hrvatski sudovi pristrani protiv Hrvata, priznaju da su u Osijeku počinjeni ratni zločini nad Srbima. To je važno, jer se još do pred koju godinu govorilo kako se to uopće nije dogodilo", kaže Zoran Pusić, koji je u ime nevladine organizacije Građanski odbor za ljudska prava, pratio cijeli tok suđenja.

Činjenica da je Glavaš, unatoč visokoj zatvorskoj kazni, bijegom u Hercegovinu, što mu je omogućio zastupnički imunitet i dalje uživa slobodu, otvara ozbiljno pitanje tumačenja te vrste političke zaštite. Jednako kao i ulogu dvojnog državljanstva, koju sada mnogi kriminalci, zločinci i ubojice, koriste da bi se bijegom iz jedne države, sklonili u drugoj.

Zastupnik u Hrvatskom saboru i vođa srpske etničke zajednice u Hrvatskoj, Milorad Pupovac, na to jasno upozorava: "Ovdje se [u slučaju sudske presude Glavašu za ratne zločine] ne radi o presudi za krađu kokoši niti se radi o pljački trafike nego se radi o onome od čega nikoga ne može zaštititi ni zastupnički imunitet. Nitko ne može imati imunitet od te vrste krimena i te vrste odgovornosti".

Marija Lovrić, supruga Branka Lovrića, koji je likvidiran u akciji "selotejp" i čije tijelo nikada nije pronađeno, sa zebnjom je pratila suđenje. Glas obitelji žrtava u cijelom tom suđenju, zahvaljujući spektaklima koje je izvodio Glavaš, bio je posve neprimjetan. "Drago mi je da su krivci osuđeni. Bila bih zadovoljna i da su dobili samo jedan dan zatvora, jer je meni i mojim sinovima najvažnije da znamo tko je kriv za smrt mog supruga i njihovog oca".

per il lettore