BalcaniCooperazione

sabato 28 marzo 2020 18:17

Osservatorio Caucaso


 

U srcu Europe

24.09.2008    scrive Davide Sighele
Dnevne novine slovenske manjine u Italiji. Godinama “granično” izdanje, danas se nalazi u srcu nove Europe i opisuje jedan svijet koji se ubrzano mijenja. O tome nam priča jedna njegova novinarka. Intervju Bredi Pahor
Prevođenje za Osservatorio Balcani: Aleksandra Šućur

Možete li nam ukratko opisati Vaš dnevni list?


To su dnevne novine oblikovane kao svi ostali nacionalni dnevnici, jer pokriva i međunarodne i lokalne vijesti, iako se na posebni način posvećuje tretiranju pitanja vezanih za slovensku manjinu u Italiji. Mogu reći da smo bili izražaj onog što se nekad zvalo zajednica Alpe-Adria, a koja je danas proširena Europska unija. Ako smo prije bili “granično” danas smo sredstvo ove nove Europe, tako se želimo pozicionirati i programirati naš rad iako ostajemo, kao što sam ranije rekla, dnevni list slovenske manjine. Jedine smo dnevne novine koje u Italiji izlaze na slovenskom jeziku.

Jeste li uspjeli, s vašeg položaja privilegiranog promatrača, u nekim aspektima i predvidjeti promjene do kojih je došlo integracijom Slovenije u Europsku uniju?

U neku ruku, da. Već neko vrijeme prije ulaska Slovenije u Europsku uniju, ocrtali smo na našim stranicama jedan jedinstveni okvir za goričko područje, koje sadrži i Goriziju, gdje se nalazi jedna kompaktna slovenska manjina, i Novu Goricu. Na taj smo način tom području nastojali dati onakav zamah kakvog je posjedovao prije podjele '47. godine.

Kako se mijenja ovo mjesto sad kad je otpočelo Schengensko doba slobodnog kretanja između Slovenije i Italije?

U našem poslu smo uvijek imali puno prekograničnih kontakata. Iz tog razloga, ne otkrivamo ga kao neku nepoznanicu, dapače. Ono je, čak i za vrijeme Hladnog rata bilo dio najotvorenije europske granice. Prolazile su osobe, prolazile su vijesti… činjenica, međutim, da granica više fizički ne postoji nesumnjivo je vrlo važan fakt. Eto, sad sve postaje normalnije. Bilo mi je drago nedavno prošetati prema Miramare-u i usput sresti puno Slovenaca, koji su došli u Trst ne samo u kupovinu već i samo u jednu lijepu šetnju uz more. Poznajem osobe koje idu u kino ili kazalište neovisno i na jednu i na drugu stranu granice. Eto, ovo mjesto sve više postaje mjestom sviju.

Zadnjih je godina, ovdje, u općini Trst, sve više talijanskih obitelji koje odlučuju upisati svoju djecu u škole i vrtiće na slovenskom jeziku. To će olakšati realizaciju stvarnog višejezičja u gradu?

Već duže vremena, slovenska škola nije samo škola Slovenaca. Ima puno mješovitih brakova i može se reći da među djecom koja pohađaju ove škole samo manji dio ima oba roditelja čiji je jezik slovenski. To je jedan prirodni, vrlo normalni podatak. Uz to, ima obitelji koje žive u malim općinama u blizini Trsta, koji upisuju svoju djecu u vrtiće na slovenskom jeziku da bi ista kasnije nastavila ići u talijanske škole. Situacija da se slovenskom podučavaju djeca koja još uvijek dobro ne vladaju ikakvim jezikom je postala konstanta. Ali to je problem kojem ne treba pristupiti samo slovenska škola, već cijelo talijansko javno obrazovanje, uzimajući u obzir visoku stopu djece imigranata u školama.

Cijelo naše društvo se brzo mijenja. Škola više nije mjesto gdje postoji samo jedna kultura, samo jedan jezik. Nastavnici moraju znati da imaju posla s djecom koja dolaze iz drugih kultura, iz drugih jezičkih, kulturnih i vjerskih okruženja, stoga njihov posao postaje sve složeniji.

U odnosu na višejezičnost pak, uvijek me je, kao osobu a ne kao pripadnicu slovenske manjine, iznenađivala potpuna nezainteresiranost talijanske zajednice prema slovenskoj kulturi. Jasno, sam jezik može izgledati pomalo nepristupačno, ali očekivala sam bar malo radoznalosti. Sad se nešto mijenja, afirmacija slovenske države je doprinijela vidljivosti i određenom interesu prema Sloveniji, njenom jeziku, njenoj kulturi.

Da li je u ovom kontekstu teško u Trstu izrađivati novine na slovenskom jeziku? Doživljava li ih grad kao bogatstvo? Ili prevladava onaj grad podijeljen sukobom desno/lijevo kako biva često opisan od onih koji u Trstu ne žive?

Trst je jedan od onih gradova u kojem podjela između ljevice i desnice – ako se još o takvoj podjeli uopće može više govoriti u ostatku Italije – ostaje jasno ocrtanom. A netrpeljivost tršćanske desnice je oduvijek bila usmjerena prema Slavenima. Ti „slavi“ – to smo mi. Ali mi smo uvijek bili ovdje. U Trstu je slovenska autohtona manjina najbrojnija. Kao što često kažemo: granice i države su bile te koje su se pomjerale, mi smo ovdje bili, ovdje smo ostali, ovdje želimo živjeti.

S druge strane, međutim, treba reći da mi, kao novine ili kao novinari, imamo kontakte sa svima, uključeni smo u sve organizme, u grad, u institucije, u stranke, kolege uvažavaju naš rad i s njima imamo normalne odnose. Ali ne bih mogla reći da nas Trst doživljava kao sastavni dio grada, možda ne baš kao opasnost, ali nam baš svi ne priznaju paritetno državljanstvo po svim učincima.

Dogodi se zatim da, kad se rasplamsa neka polemika, kao na primjer na temu foiba ili egzodusa, odgovornosti ne bivaju pripisane uzročnicima tih događaja, već se uvijek u priču uvlači slovenska manjina u Trstu. Slovenska manjina u Italiji nema nikakve veze s egzodusom. Dapače, baš je dolazak prognanika u Trst jako naškodio slovenskoj manjini jer su Slovenci i prognanici bili stavljeni jedni protiv drugih. Čini mi se da su ova pitanja još uvijek tretirana više emotivno nego li glavom, odnosno da su reakcije plod emocija a ne razmišljanja. Cijeli Trst bi trebao prevazići ova pitanja koja se tako dugo povlače, odlijepiti se malo od prošlih događaja i misliti više na budućnost, jer preduvjeta ima, samo…

U stvari ovo je doba koje je očito prepuno mogućnosti za ovo područje…

Da, ali je utisak da te šanse nisu u potpunosti iskorištene. Jedan primjer je i pokušaj da se povežu luke Trst i Kopar. Nekima je teško razmišljati konstruktivno i prihvatiti da je jedini način da se postigne uspjeh da se zamislimo kao integrirani teritorij. Bez prevelikih strahova.


La sezione AestOvest è realizzata grazie al supporto della DG cultura, programma 'Europa per i cittadini' dell'Unione Europea
This web-section is supported by the 'Europe and Citizens' Progamme of the EU Education and Culture DG


per il lettore