Službena izborna kampanja za parlamentarne izbore u Hrvatskoj – koje mnogi predviđaju najneizvjesnijim do sada – započela je 3. studenoga. Obilježio ju je ne samo žestok početak i nimalo nježne dueli čelnih ljudi glavnih takmaca, Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) i Socijaldemokratske partije (SDP), već i ozbiljno zaoštravanje odnosa između aktualnog premijera Ive Sanadera (HDZ) i predsjednika Republike Stjepana Mesića.

- Od Mesića tražim da se ne svrstava – ljutito je poručio premijer Sanader prvog dana izborne kampanje na velikom skupu HDZ-a u zagrebačkoj Koncertnoj dvorani "Vatroslav Lisinski". – Njegova ustavna uloga nije da komentira programe i svrstava se na ovu ili onu stranu, nego da bude predsjednik svih građana".

Sanader je očito bio pogođen što su neke Mesićeve izjave u posljednje vrijeme išle više na ruku SDP-u, kao i činjenicom da je predsjednik Republike posljednjih tjedana, na svojim putovanjima Hrvatskom, uglavnom posjećivao sredine u kojima HDZ nije na vlasti.
Mesić pak Sanaderu nije odgovorio izravno, već je putem svoje predstavnice za medije, Danijele Barišić poručio da se "ne miješa u predizbornu kampanju niti u predizborne programe", ali da "ima pravo reći što hoće".

Sanaderova nervoza, procjenjuju analitičari, uzrokovana je velikom neizvjesnošću rezultata izbora koji se održavaju 25. studenoga. Prema posljednjim istraživanjima javnog mišljenja koje je, mjesec dana prije održavanja izbora, objavila ugledna agencija Puls, dva glavna takmaca – HDZ i SDP, potpuno su izjednačeni i oba bi, da su izbori održani 24. listopada, dobili 30,3 posto glasova.

Prevagu u tako posve izjednačenom rezultatu mogli bi odnijeti izbori u 11. izbornoj jedinici u kojoj će glasati dijaspora. Problem je međutim u tome što po hrvatskim zakonima dijasporu čine i državljani Bosne i Hercegovine, a to su tradicionalno glasači HDZ-a. Šef Socijaldemokratske partije, Zoran Milanović, prije početka službenog dijela kampanje u više je navrata upozorio kako Hrvati u Bosni i Hercegovinu nisu dijaspora, već su ondje konstitutivni narod, te da HDZ Hrvate u BiH smatra rezervoarom svojih glasova.

SDP nije iz načelnih razloga izašao sa svojom listom za dijasporu, dok su Sarajevo i Mostar, te ostali dijelovi BiH naseljeni pretežno Hrvatima, naprosto preplavljeni izbornim posterima Iva Sanadera i HDZ-a.

Ovisno o postotku izlaska građana na birališta u Hrvatskoj, ovisi i broj mandata koji daje dijaspora. Što je izlazak birača u Hrvatskoj veći, manji će broj zastupnika dijaspore biti izabran u parlament. No, mali broj odaziva na biralištima u Hrvatskoj dijaspori daje mogućnost čak šest mandata u Saboru, što bi HDZ-u dalo veliku prednost i omogućilo mu vjerojatnu izbornu pobjedu.

Koliko su HDZ-u važni glasovi iz dijaspore svjedoči i podatak da je Ministarstvo vanjskih poslova za predstojeće izbore od BiH zatražilo otvaranje 124 biračka mjesta. To je čak četiri puta više nego na prošlim izborima, pa iz nevladine udruge GONG, koja nadzire izbornu kampanju i same izbore, poručuju da je tako dramatično povećanje broja biračkih mjesta "politička odluka koja u pitanje dovodi provedbu izbora i njihovo nadziranje".
Inače na prošlim parlamentarnim izborima u Bosni i Hercegovini glasalo je 55.000 birača, dok je na izborima 2000., njihov odaziv bio veći i iznosio je oko 70.000. Svi ondje izabrani zastupnici bili su s liste HDZ-a.

Hrvatska stranka umirovljenika (HSU) već je najavila da će se prikloniti onima koji dobiju većinu na izborima, a slično se ponašaju i predstavnici manjina, koji se također biraju u posebnoj, 12. izbornoj jedinici. SDP može računati na sigurno koaliciju jedino s Hrvatskom narodnom strankom, svojim tradicionalnim saveznikom. Koalicija seljaka i liberala (HSS, HSLS), još se nije opredijelila s kim će u mogući postizborni savez, a od stranaka koje prelaze izborni prag, koji je u Hrvatskoj pet posto, još je samo Hrvatska stranka prava (HSP). Ona će se, sasvim sigurno, svrstati uz Sanaderov HDZ, bez obzira na oštru retoriku kojom ta stranka u izborima govori o HDZ-u.

Neizvjesnost oko ishoda izbora potakla je i moguće spekulacije o velikoj, takozvanoj crno-crvenoj koaliciji, odnosno poslijeizbornom savezu dvije najjače stranke - HDZ-a i SDP-a. Tome je svoj doprinos dao i predsjednik Republike, Stjepan Mesić, koji je u više navrata o tome govorio kao o realnoj mogućnosti.

"Ako manje stranke ne uhvate svoj dio kolača, možemo očekivati veliku koaliciju HDZ-a i SDP-a", rekao je Mesić. "To bi bila koalicija na određeno vrijeme dok Hrvatska ne uđe u Europsku Uniju. HDZ i SDP bi podijelili resore, svatko bi obavio svoj dio posla".
I u HDZ-u i u SDP-u odbacili su takvu mogućnost, rekavši kako im je nezamisliv međusobni savez.

Mesić je na to, u svom stilu, odgovorio kako ni Sanader (predsjednik HDZ-a) ni Milanović (predsjednik SDP-a) o tome ne mogu govoriti. "Ali ja to mogu", rekao je Mesić i dodao: "Nije da ja želim veliku koaliciju, nego samo govorim da je i to jedna od mogućnosti, jer ako se ne bude mogla sastaviti logična koalicija, onda ostaje da zajedno formiraju vladu i podjele resore", kazao je Mesić i zaključio: "Bolje i to nego novi izbori na kojima će biti isti odnos snaga".

Đurđa Adlešić, predsjednica hrvatskih liberala (HSLS) nazvala je takvu mogućnost "sumrakom demokracije", ustvrdivši da bi, ako se takva koalicija dogodi, HDZ i SDP "jedni drugima štitili leđa u krađi i korupciji".

No, bez obzira što će se dogoditi nakon izbora, u Hrvatskoj je itekako prisutna bipolarizacija, odnosno reduciranje političke moći na dvije velike stranke – onu na desnici, HDZ i onu na ljevici, SDP.